---

moffem.com

---

NAGRADA ŽIVKO NIKOLIĆ za najbolji film
ŽIVKO NIKOLIĆ Best Film Award

Živko Nikolić je rodjen 1941. u selu Ozrinići, u blizini Nikšića. Prvo je pohadjao čuvenu Školu Umjetnosti u Herceg-Novom, a zatim je studirao glumu na Akademiji u Beogradu, ali nije završio studije. Sve više se interesovao za film i prvu šansu da napravi kratki film dobio je 1968. godine, nakon čega je snimio seriju dokumentarnih filmova koji su ga proslavili i kod kuće i u inostranstvu (Ždrijelo, Polaznik, Marko Perov, Prozor, Biljeg).
Njegov prvi dugi igrani film, Beštije, snima 1977. Slijede: Jovana Lukina (1979), Smrt Gospodina Goluže (1982), Čudo neviđeno (1984), Lepota poroka (1986), U ime naroda (1987), i Iskušavanje đavola (1989); njegov posljednji filmski projekat Ukleti brod nije završen zbog finansijskih teškoća. Uprkos brojnim medjunarodnim nagradama, priznanjima od strane medjunarodne filmske kritike i popularnom uspjehu njegove TV serije Djekna (1988), Nikolić je umro 2001. bolestan, siromašan i zaboravljen, u 59-oj godini života. Najmanje pominjani jugoslovenski autor u filmskim antologijama i udžbenicima istorije filma, bio je jedan od najkontroverznijih crnogorskih i jugoslovenskih režisera: sa jedne strane, optuživali su ga novinari zbog njegovog previše lokalnog i hermetičnog pristupa filmu koji mogu razumjeti samo Crnogorci, dok su ga, sa druge strane, sami Crnogorci oštro kritikovali zbog nepatriotskih slika njihove domovine. Nikolić je, ipak, istrajao u svojoj umjetničkoj iskrenosti, otkrivajući i dekonstruišući crnogorsku »kolektivnu psihu«. Njegov slikarski pristup mizanscenu čini njegov vizuelni stil idiosinkratičnim i jedinstvenim u kontekstu ne samo crnogorskog, već i jugoslovenskog filma.
O filmskoj umjetnosti jednom je kratko izjavio: » Za mene je film osjećanje izraženo kroz slike«.

Živko Nikolić was born in 1941, in the village of Ozrinići, near Nikšić in Montenegro. He attended, first, the renowned School of Arts in Herceg-Novi, then, studied acting at the Academy of Theatre, Film, and Radio-Television in Belgrade, but he did not complete these studies. With his growing interest in film, he was given an opportunity to make his first short film in 1968, after which he made a series of documentary films that established him as a well-known film author both domestically and internationally (Ždrijelo, Polaznik, Marko Perov, Prozor, Biljeg). His first full-length feature, Beštije, was made in 1977, after which follow: Jovana Lukina (1979), Smrt Gospodina Goluže (1982), Čudo neviđeno (1984), Lepota poroka (1986), U ime naroda (1987), and Iskušavanje đavola (1989); his last film project entitled Ukleti brod (1990) was not completed due to financial difficulties. In spite of the received international critical acclaim and the popular success of his TV comedy series (Djekna, 1988), Nikolić died in illness and poverty in 2001, aged fifty-nine. The least mentioned Yugoslav film author in film history text books and rarely listed in film anthologies was one of the most controversial Montenegrin and Yugoslav directors, accused by some journalists for his too local and hermetic approach in films that can be comprehensible only to Montenegrins, and harshly criticised by Montenegrins for unpatriotic representations of his homeland. Nikolić, however, persisted in his artistic honesty, unveiling and deconstructing Montenegrin 'collective psyche'. Nikolić's painterly approach in his mise-en-scène makes his visual style idiosyncratic and quite unique in the context of, not only Montenegrin, but also of Yugoslav film authorship.
He once gave a brief definition of film art: »For me, film is a feeling expressed through an image«.


Nagrada Princeza Ksenija: za najbolju fotografiju

Pokrovitelj: Fondacija Petrović Njegoš 2


O princezi Kseniji

Princeza Ksenija, osma kćerka kralja Nikole i kraljice Milene rođena je na Cetinju 1881. Bila je desna ruka svome ocu, njegov najsavjesniji sekretar. Znala je zadiviti protivnike kada se raspravljalo o pitanju Crne Gore. Pisala je memoare i bila je prvi crnogorski fotograf, ostavivsi impozantnu kolekciju Dagerotipa, koja predstavlja dirljivo svjedočanstvo o Crnoj Gori s početka 20. stoljeća. Bila je prva žena na Balkanu koja je vozila automobil. Nije se udavala, iako su za brak sa njom bili zainteresovani srpski kralj Aleksandar Obrenović i bugarski car Ferdinand. Umrla je u krajnjoj patnji i nemaštini nakon 44-godišnjeg teškog egzila. Princeza Ksenija je sahranjena u ruskoj pravoslavnoj crkvi u Kanu, pored svojih sestara Milice i Ane i njihovih supruga ruskih kneževa Nikole i Petra. Njeni zemni ostaci preneseni su 1989. godine, zajedno sa ostacima njenih roditelja i sestre Vjere, i sahranjeni su u Cetinjskom Manastiru.


Princess Ksenija award for best photography

Patron: Fondation Petrovic Njegos 2


About Princess Ksenija

Princess Ksenija, the eighth daughter of King Nikola and Queen Milena, was born in Cetinje in 1881. She acted as the main advisor to her father, his most conscientious secretary. She knew how to impress adversaries during the discussions on the Montenegrin state issue. She wrote memoirs and was the first Montenegrin photographer, leaving behind a significant collection of Daguerrotypes, which constitutes a moving testimony of Montenegro in the early 20th century. She was the first woman in the Balkans to drive a car. She never married, even though both Serbian King Aleksandar Obrenović and Bulgarian emperor Ferdinand expressed interest in marrying her. She died in extreme poverty after 44 years of painful exile. Princess Ksenija was buried in Russian orthodox church in Cannes, beside her sisters Milica i Ana and their husbands, Russian princes Nikola and Petar. Her remains were transferred in 1989, together with the remains of her parents and sister Vjera, and they were buried in the Monastery of Cetinje.


Meduza - specijalna nagrada za filmskog autora

Medusa - film author special award

nagrade

13julfpnministarstvokotor-grbmin.kulture-logo

unifranceudgmnairmouse

 

 

 dojmirtcgkataroskipprava

moffem.org